Kako ostati skroman u ovome svijetu?
Kako da naš život ne bude samo potreba za materijalnim stvarima?
Naš život danas često pluta među materijalnim dobrima.
Ljudska domišljatost je takva da je poremetila čovjekove potrebe i za najmanji problem stvorila rješenje (materijalno). Trgovine postaju novi hramovi civilizacije, kupnje i potrošnje.
Odbacuju se oni proizvođači koji ne posjeduju najkvalitetnije proizvode. Jednostavno, samo je dobro ono što je skupo i samo vrlo skupi predmeti služe kao “statusni simboli”.
Takav postaje ili je već postao, ako se usudim reći, naš mentalitet. U ovome svijetu, ljudi se nadmeću jedni s drugima jer smatraju da se moraju isticati kako bi bili uspješni.
Sada kada smo uvidjeli da nismo nimalo skromni i kako smo nezahvalni i nezasitni sjetimo se onih gladnih koji predstavljaju više od dvije trećine čovječanstva. A što se njima preporuča? Strpljenje.
Prema njima smo ravnodušni.
A zapravo su oni čisti primjer skromnosti i trpljenja i opet se ne žale.
Imati sve što nam je potrebno sasvim je dobro. Međutim, čovjek nije pozvan samo kupovati, trošiti, vladati svijetom, nego ga i čuvati, služiti se njime, ne zaboravljajući druge.
Uvijek ima imućnih ljudi. Nema ni u tome ništa loše. Ali “koliko god netko obilovao, život mu nije ono što posjeduje”. Evanđelje nas podsjeća na opasnost bogatstva i želi nas upozoriti kako vrlo lako možemo upasti u klopku, ako ga ne znamo pametno koristiti. Često bogatstvo otupljuje srce i dušu i može uništiti naš odnos s Bogom. Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Kako ne bi uništili taj odnos zaista je potrebno biti istinski skroman. Postoje razni razlozi zašto treba ostati skroman. Jedan je kako bismo očuvali iskren odnos s Bogom. Međutim, postoji i razlog milosrdne ljubavi zbog kojeg dijelimo s braćom i sestrama, ali ne od svog suviška.
“Slijediti Isusa uključuje stil jednostavnog života koji nas osposobljava odreći se suvišnog, vladati svojim nagonima i otvoriti se drugima, nadasve siromasima i potrebitima” (Ivan Pavao II.).
Na kraju krajeva postoji još loših stvari koje proizlaze iz neskromnosti i nezasitnosti. Npr.
škrtost jer prevelika dobra mogu postati uzrok tjeskobe jer znamo da ih moramo čuvati.
Također, nezasitna pohlepa za posjedovanjem dovodi nas do gaženja drugih. I na kraju rasipnost jer ne znamo kako na pravilan način upotrijebiti ono što posjedujemo.
“Bogatima zapovijedaj, neka dobro čine, neka se bogate dobrim djelima, neka budu darežljivi, zajedničari – prikupljajući sebi lijepu glavnicu za budućnost da osvoje onaj pravi život” (1 Tim 6,18 – 19). Zaista se i trebamo tako ponašati kako bismo zaslužili vječnu nagradu. A kako ćemo se tako ponašati kad ovaj svijet odlazi u krivome smjeru. Možda jednostavno trebamo sve ispočetak učiti. Korak po korak. Možda je potrebno ponovno naučiti govoriti hvala (Bogu, ali i drugima), čuditi se stvarima, ne žaliti se previše ako nam što nedostaje. Možda bismo tako ponovno vratili skromnost, ponajprije u svoje srce, a onda u srca drugih.
Mir i dobro!