Snaga se u slabosti usavršuje

Oglašavanje (reklamiranje) naziv je za vrstu komunikacije gdje se autor služi svjesnim ili podsvjesnim porukama, odnosno kombinacijom informacija i emocija kako bi postigao svoj cilj. Svjesni smo da su one danas svugdje prisutne – u školama, bolnicama, na aerodromima, kolodvorima, zgradama, liftovima te na internetu i svim uređajima koje koristimo. Jednostavno ne možemo pobjeći od njih. Posebno se ističu oko nekih bitnijih događaja u životima ljudi. Tako nam se pred Božić prikazuju adventi u gradovima diljem svijeta, pokloni i lampice, samo blještavilo, dok za Uskrs imamo zečeve, jaja… Nisu reklame vezane samo za blagdane, vjerujem da smo i sami toga svjesni. Sve ima svoje vrijeme. Tako mi ovih dana na društvenim mrežama „iskaču“ pozivi na glasovanje za nadolazeće izbore, a našim gradovima na reklamnim panoima osvanula su lica i brojevi na listama. Sve te reklame poziv su na nešto, ne djeluje nitko bez razloga, odnosno bez cilja koji se nalazi iza tih razloga. I onda obično imamo dvije skupine ljudi (moguće i više) koje se različito odnose prema tome. Tako je sa svime, uvijek će se stvoriti neka podjela i doći će do raznih rasprava.

Nedavno je na jednom plakatu u Zagrebu prikazana obitelj za stolom, a iznad njih križ. Natpis koji se našao na tom plakatu glasio je: „Disgusting, but I tolerate it“ (Ovo je odvratno, ali toleriram). Došlo je do mnoštva komentara i podjela. Kažu da je plakat postigao svoj cilj – uznemirio je i isprovocirao kršćane. Međutim, ako situaciju malo izmijenimo, odnosno da smo imali plakat bez ikakvog natpisa, stvari bi se odvijale drugačije. Tada bi mediji bili zatrpani vijestima kako kršćani provociraju ljude drugih vjeroispovijesti i pokušavaju im nametnuti svoje. Vidimo da je sve stvar predstavljanja te pogleda i našeg prihvaćanja same situacije.

Vratimo se sad stvarnom slučaju (onom s natpisom). Moja prva reakcija bila je pomalo čudna. Iako sam svjesna što se sve radi i događa u današnjem svijetu, nisam mogla zamisliti da bi netko napravio takvo nešto. Međutim nakon samo nekoliko minuta razmišljanja shvatila sam kako su oni postigli upravo ono što su htjeli – pokrenuli su rat među ljudima. Tako jedni prihvaćaju, drugi kritiziraju. Jedni zahvaljuju, drugi odbacuju. Što sam više razmišljala, u glavi mi je sve više i više odzvanjala rečenica s jedne don Damirove propovijedi: „Ovo je najmilosnije vrijeme za biti kršćaninom.” Toliko je udara na kršćanstvo, na brak i obitelj. Gdje smo mi u svemu tome? Što radimo? Kakva je naša reakcija? Imamo li ju uopće? U Jakovljevoj poslanici piše: „Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.“

Kušnje u našim životima bile bi kao vatra u šumi. Jedan je od najvećih neprijatelja, ali može biti i korisna. Stručnjaci kažu da mali požari čiste šumsko tlo od mrtvog lišća i granja, ali ne uništavaju drveće. Za sobom ostavljaju pepeo što je dobro za rast novih biljaka. Tako su i kušnje potrebne za naše duhovno zdravlje i rast. „Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se što neobično događa. Naprotiv radujte se…“ (1 Pt 4, 12)

U oba retka iz Biblije koje sam navela kušnja i radost se nalaze u istim rečenicama. Možda se nama sada čini grozno i užasno, ali kasnije ćemo to gledati potpuno drugačije. Tako nešto piše i sv. Pavao u poslanici Hebrejima: „A nijedno se sadašnje odgajanje ne čini da je radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.“ Znači da ne trebamo gledati samo sadašnju situaciju jer patnje sadašnjeg vremena nisu vrijedne usporedbe sa slavom koja se ima objaviti u nama (usp. Rim 8, 18).

Kroz povijest imamo cijeli niz ljudi koji nam svjedoče o tome. Pogledajmo samo svece. Neke je čak sotona kušao da naprave samoubojstvo i malo je nedostajalo da to ne učine. Umjesto očaja, izabrali su nadu. Umjesto bijega od Boga, oni su žurili Njemu. Umjesto smrti, izabrali su život u Kristu. Također je i sama Biblija puna primjera. Kakvo god pitanje i poteškoću imali, tamo će se naći neki odgovor za nas. Ako imate vremena, pročitajte malo o Jobu i njegovoj kušnji. On nas uči postojanosti, ustrajnosti i strpljivosti te pokazuje da blagoslov nije u onome što posjedujemo, nego u Isusu Kristu. Bog nas je blagoslovio svakim duhovnim blagoslovom u nebeskim predjelima u Kristu (usp. Ef 1, 3). Zato s radošću prihvatimo kušnje. Neka one postanu reklama kršćanskog života.

„I reče mi: Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje. Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak.“ (2 Kor 12, 9-10)