Sretnih li nas grešnih ljudi

Kada sam razmišljao što uzeti za temu kolumne ovoga mjeseca, u srce mi je došla riječ savez, savez između Boga i ljudi koji se toliko puta ponovio kroz povijest cijelog čovječanstva. Da bi lakše razumjeli što je to savez, prvo ćemo potražiti definiciju saveza. Savez je naziv za odnos između dvoje ili više pojedinaca, gdje se oni međusobno pomažu i nastoje ostvariti zajedničke interese. U ovom slučaju vidjet ćemo kako je savršen savez Božji, kako Bog uvijek održava svoje obećanje i ispunja riječ koju je dao čovjeku. Biblija nam donosi sedam velikih saveza, ali u ovom slučaju mi ćemo se pobliže upoznati s jednim, a to je savez između Boga i Abrahama. Bog je obećao Abrahamu da će biti otac mnogih naroda. No, Abraham je imao 99 godina, a njegova žena bez djece 90 (Postanak 11, 30; 17, 1 – 4). Jasno je da su odavno prošli normalnu dob u kojoj bi mogli imati djecu; stoga kako bi dobili dijete, za to je bilo potrebno Božje čudo. Ipak, Abraham je vjerovao Bogu i vjerovao je da Bog može ostvariti ono što je obećao. Međutim kako je vrijeme odmicalo, Abraham je postao nestrpljiv, posumnjao je u Božje obećanje i na nagovor svoje supruge Sare odlučio je uzeti svoju služavku Hagaru da mu ona rodi sina kojeg je nazvao Jišmael.

No, to nije bio dio Božjeg plana. Božje obećanje odnosilo se na Saru i Abrahama (Postanak 15, 3 – 4). Izak je ime sina koji će biti rođen iz odnosa Abrahama i Sare; kroz Izaka će doći blagoslov narodima.

Abraham i Sara bijahu vrlo sretni s novim sinom Izakom. No, Bog je imao ispit za Abrahama. Bog je rekao Abrahamu: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.” (Postanak 22, 2)

To bi bio ogroman šok za svakog roditelja; biti blagoslovljen dugo očekivanim djetetom, da bi nakon toga Bog rekao roditelju neka žrtvuje to dijete. Vjerujem da nam je svima poznata ova priča o Abrahamu, o obećanju koje mu je Bog dao, da će umnožiti Njegovo potomstvo. Abraham nije bio savršen čovjek, ali je Božje obećanje uvijek savršeno. Nećemo pogriješiti ako sliku Abrahama koji žrtvuje svoga sina Izaka pogledamo i kroz oči Novoga zavjeta. Izak koji je trebao biti žrtvovan na gori zamijenjen je likom Isusa Krista kojega Bog žrtvuje za svakoga od nas, da nas spasi od vječne smrti na koju smo osuđeni po vlastitom grijehu.

》Bog je tako ljubio svijet

Te je dao svoga Sina Jedinorođenca

Da nijedan koji u njega vjeruje

Ne propadne,

Nego da ima život vječni.

Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se

svijet spasi po njemu.《

(Iv 3, 16 – 17)

Na Čistu srijedu, bio sam na večernjoj misi i obredu pepeljanja, dok sam išao na svetu pričest, zbor je pjevao jednu pjesmu koja je glasila: “Sretnih li vas, grešnih ljudi! Novi život sviće vam.” Ova pjesma bila mi je zapravo inspiracija cijele ove kolumne. Bog je žrtvovao najvrjednije što je imao da nam pokaže koliko smo ljubljeni, kako nas želi sa sobom pomiriti, kako nam daje priliku da se pokajemo i obratimo. Gledamo kako Bog strpljivost i vjernost jednoga Abrahama upotrijebi da se iz njegove loze rodi spas cijelomu svijet. Isto tako kao što smo po Adamu svi osuđeni na grijeh zbog kojeg danas patimo, po Abrahamu i u potomstvu njegovu dobili smo spasenje to jest Krista.

Naslov ove kolumne opravdavam slikom Abrahama koji pred vratima raja čeka Isusa. Bog je zatvorio ulazak u raj grijehom prvih ljudi. Nitko, generacijama poslije Adama i Eve nije mogao ući u vječnost, sve do uskrsnuća našeg Gospodina koji umire za čovjeka i otvara ta zapečaćena vrata vječnosti. On kao most koji pomiruje, kao savršen dar Oca da bude pomirnica između čovjeka i Boga. Sretnog li Abrahama koji čeka Krista pred vratima vječnoga života. Zamislite kolika je bila njegova sreća kada je vidio da će se otvoriti ta vrata koja vode u domovinu vječnosti gdje nema niti boli, niti jauka, niti patnje, niti nesigurnosti, niti sumnje. Sretnog li mene i tebe što smo otkupljeni Kristovom krvlju, po kojoj ćemo se susresti oči u oči s Onim koji nas je stvorio. Bog s nama i danas želi sklopiti savez ljubavi, a upravo ova korizma darovana nam je da nam pomogne u tome. Da vidimo koliko smo ljubljeni, Abraham je mogao reći da mu je teško, ali ti i ja imamo Isusa koji nam postaje najbolji prijatelj i preobražava sliku Boga kao strogog suca u sliku potpune Ljubavi koja se na križu očituje.