Samo nekoliko sati dijeli nas od kraja još jedne kalendarske godine. Vrijeme je opet jako brzo proletjelo i svašta se izdogađalo u ovom našem zemaljskom svijetu. Sigurno su se i u nama samima odvile mnoge bitke, baš kako to biva i svake godine. Sve je to normalno i dio je našega života. Pitamo se što je dobro i kako dalje. Postavljamo ciljeve i donosimo odluke. Međutim, često nam se dogodi da tu stanemo. Donesemo odluku, ali pri realizaciji malo zaštekamo. Odjednom to može pričekati idući ponedjeljak, idući mjesec ili ponekad čak i iduću novu godinu. Zato se osvrnimo malo na proteklu godinu. Što smo to ostavili iza sebe? Jesmo li ispunili naša očekivanja? Kad pogledamo na dane iza sebe, javlja li se u našem srcu ispunjenost i zahvalnost ili vlada neka praznina? Vjerujem da često nemamo ni vremena preispitati se i malo pogledati unatrag. Živimo u užurbanom svijetu s jako visokim standardima. Prilagođavamo se drugima i često nismo svoji. Svoje ciljeve uspoređujemo s ciljevima drugih ljudi i tu se izgubimo. Mislimo da nismo dovoljno dobri ovakvi kakvi jesmo i odustajemo. Tako sve naše odluke, bile one novogodišnje ili ne, padaju u vodu. Svoju glavu opterećujemo stvarima koje uopće nisu bitne (bar ne bi trebale biti). Preopterećeni smo i zabrinuti. Lutamo ovim svijetom tražeći uspjeh i najlakše načine kako se ostvariti. Žudimo za svjetlima i pozornicom ovoga svijeta. Želimo biti ukorak sa svime i sa svakim, no ne uspijevamo. Duljina našeg koraka nije ista kao u drugih ljudi. Neke stvari spoznamo prije, a neke kasnije. I u tome bi trebala biti čar. Biti prisutni u trenutku kada se to događa i biti toga svjesni. Ne preskakati i izbjegavati prepreke u našim životima, nego strpljivo i ponizno hoditi ovom zemljom. Svakim danom dana nam je nova prilika. Odlučimo početi ostvarivati odluke koje donosimo da one ne ostanu samo na razini odluke, već da ih pokažemo svojim djelima. Pred nama je nova godina i novih 365 prilika (ako Bog da). Ali ne čekajmo novu godinu, krenimo već danas. Nema veze što je to samo jedan dan, možda je baš taj jedan dan ključan. Kako kaže Joe Girard: “Lift do uspjeha je u kvaru. Morat ćete se popeti do njega stepenicu po stepenicu.” Trebamo ići korak po korak i svaki dan na tom putu je bitan. Možemo reći da svaki dan predstavlja jednu stepenicu i da će biti dana kada ćemo htjeti koju i preskočiti, ali i one su tu s razlogom – razlogom izgradnje i jačanja nas samih. Iz protekle godine uzmimo sve ono dobro te nastavimo i dalje tako činiti, a ono loše uzmimo kao važnu lekciju i to ispravimo. Odrecimo se viteštva ovoga svijeta. Ono će nam samo smetati na našem putu i zasljepljivati nas. Predajmo svoj život u ruke Novorođenog Kralja jer On zna sve o nama, pa tako i duljinu našeg koraka. Ne čekajmo novu godinu za donošenje promjena na sebi i u svome životu, krenimo odmah! Nova liturgijska godina već je počela. Zašto čekati još koji dan i ostali svijet kad bismo i mi trebali biti u svijetu, a ne od svijeta?