Budući da je ovo moja zadnja kolumna za ovu sezonu, još se jedno jako lijepo razdoblje završava. Malo sam se osvrnula na ovo vrijeme pisanja koje me potaknulo na razmišljanje o prolaznosti i vrijednosti svakog trenutka u životu.
Kažu da, što si stariji, to ti vrijeme brže prolazi i s tim se uistinu mogu složiti. Odrastanjem postajemo svjesniji puno više stvari nego što smo bili dok smo bili djeca. Svjesniji smo sebe i svog postojanja, svoje nutrine, svojih postupaka, okruženja i svijeta u kojem živimo i rastemo. S druge strane, isto tako, često nismo svjesni vremena kojeg imamo i prolaznosti koja nas sustiže. Ponekad smo više usmjereni na iščekivanja i tako dopustimo da nam neki događaji prođu, a da ih nismo doživjeli onako kako smo trebali. Nisi se ni osvrnuo, a već si završio srednju školu i trebaš početi razmišljati o odabiru zanimanja ili fakulteta. Nisi se ni osvrnuo, završio si fakultet i sad dolaze nova pitanja i traženja. Nakon toga, nekim naučenim slijedom događaja, trebaš preuzeti na sebe obiteljsku ulogu, zatim roditeljsku itd… Pokraj svih tih velikih događaja i promjena, uvijek se nađu i oni manji koji nekako nadopunjavaju sliku našega života. Druženja s bliskim ljudima, putovanja, nova poznanstva, odlasci, dolasci, svi ti mali radosni (i neki malo manje radosni) trenutci preko kojih stvaramo i gradimo uspomene. Između svega toga nađu se i naši padovi, poneka bol i razočaranje. Oni obično postaju prilike za rast i izgradnju, ako Bogu dopustimo da djeluje i da nas kroz njih mijenja.
Uza sve to prolazno čemu pridajemo važnost na ovom svijetu, još bitnije je ono Neprolazno. Ona istinska Ljubav koja ostaje do kraja. Zauvijek. Bog je taj koji nas prati kroz sva poglavlja našega života. On je autor naše knjige života. On nadahnjuje, a mi smo olovke u Njegovim rukama. Bog otvara nova i zatvara stara poglavlja našeg života, ona već ispisana. Jedna zatvara kako bi druga mogla biti ostvarena na pravi način. Iako ponekad ne bismo željeli završiti s nekim poglavljem i čini nam se da nismo spremni za dalje, On ipak zna bolje od nas cijelu našu priču. Svako to poglavlje, odnosno razdoblje života, na neki način nas gradi i jača za ono što dolazi. Bog nam tako daje prilike; prilike za rast i napredak, sve kako bi nas doveo na put koji vodi u Vječnost. Preko naših osobina i sposobnosti, On izgrađuje naše živote i pomaže nam da ostvarimo sebe i svoje potencijale. On djeluje i radi čak i kada mi to ne vidimo. Ponekad možemo pisati svoju knjigu po svom, ali Bog ipak ne odustaje od svoga nauma. Po našim krivim crtama, On će pisati pravo. Ako odemo krivim putem, drugačijim od onoga koji je On zamislio, On će uvijek imati onu “rezervu” za nas. Neke stranice u našoj knjizi bismo rado poderali, izbrisali svoje pogreške i padove, no to onda više nije cjelokupna knjiga, dio će nedostajati. Svaka stranica nas upotpunjuje, svako poglavlje daje smisao našoj knjizi. Nečija ima više stranica, nečija više “drama” i zapleta, no svaka je posebna. Svaki život i Božji plan s nama je poseban i vrijedan, jer je autor sami Bog. Ako smo uz Njega, uvijek će biti dobro, jer On na dobro u svemu surađuje s onima koji Ga ljube.
Stoga čovječe, cijeni trenutke. I one lijepe i one manje lijepe. One u kojima si cvjetao i one u kojima ti se činilo da veneš, ali si svejedno na kraju izišao kao pobjednik. Cijeni i velike i one male koje također kroje tvoj život. I zahvali Mu. Za život. Za prilike. Za sve što je prošlo i što dolazi. Jer sve nam je darovano, iako to nismo zaslužili. Divno je biti dijete Božje, dijete Dobrote i beskrajne Ljubavi.
“Ništa neka te ne straši, ništa ne uznemiruje. Sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv sve postiže. Tko ima Boga, ima sve. Jedino Bog dostaje.” Sv. Terezija Avilska
Do neke iduće prilike, mir vam i dobro!