Hvaljen Isus i Marija, dragi čitatelji.

Ovu kolumnu želim napisati na jedan drugačiji način. Želim pisati o potpunom predanju Bogu, o iskrenom odnosu Boga i čovjeka. Kako se prepustiti Njemu da ti postane blizak? Kako unatoč svim izazovima vremena u kojem živimo živjeti po Njegovim načelima?

Kada bi u svom društvu pričao o svetosti uvijek bi došli do zaključka da je to danas nemoguće, da je čovjeku danas sve dostupno i sve ga odvlači od Boga. Mišljenja sam da se danas može živjeti svetost, ali kako? Tako što ćemo biti zaljubljeni u Boga, ne očekujući da ćemo biti prihvaćeni od svijeta. Bitno je ono što mi želimo. Želimo li Boga ili svijet? Prorok Izaija nam govori: “Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću. Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem – ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći Njegovim putovima, vršeći Njegove zapovijedi, Njegove zakone i Njegove uredbe, živjet ćeš i razmnožit će te Jahve, Bog tvoj, i blagoslovit će te u zemlji u koju ulaziš da je zaposjedneš.”

Kada razmišljam o svetosti razmišljam zapravo o ustrajnosti. To nije nešto što možemo gledati kao poglavlje života, nego naprotiv svetost gledamo kao svaki dan, svaki sat, svaku sekundu i svaki djelić našeg života. Svaki dan se trebamo odlučiti biti sveti, radeći sve s ogromnom ljubavi za Boga. On danas stavlja pred nas život ili smrt. Blagoslov ili prokletstvo, na nama je što ćemo odabrati.

Moramo vjerovati Bogu. Napajati se svakodnevno na izvoru Njegove ljubavi – u podnožju križa. Moramo staviti naglasak na Ljubav, a ne na svijet ili pak zloga. Neprijatelj je poražen, onog trenutka kada je Krist dao život za nas, nema više vlasti nad nama. Danas poput Bartimeja možemo reći: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“ Neka to bude i naša današnja molitva. Zapitajmo se i kakva je naša molitva. Neka se svaki od nas zapita: „Kakva je moja molitva?“ Je li hrabra, ima li onu dobru Bartimejevu ustrajnost, zna li prepoznati Gospodina kad prolazi ili se zadovoljava time da mu svako toliko uputi kratki formalni pozdrav, kad se toga sjetim? Ona mlaka molitva od koje nema nikakve koristi. Zatim je li moja molitva „sadržajna“, ogoljuje li srce pred Bogom? Donosim li mu povijest i lica iz mojega života? Ili je pak anemična, površna, sačinjena od ritualâ bez ljubavi i bez srca? Kada je vjera živa molitva je usrdna, ne prosi sitniš, ne svodi se na trenutne potrebe. Od Isusa koji može sve, treba tražiti sve. Ne zaboravite to. Od Isusa koji može sve, treba tražiti sve, svojom ustrajnošću pred Njim. On jedva čeka da izlije svoju milost i svoju radost u naša srca, ali nažalost mi smo ti koji se držimo podalje, možda zbog bojazni ili lijenosti ili nevjere.

Znate li kako se osjećao Baritmej kada je morao doći Isusu? Nije ništa vidio dok je trčao Isusu. Teško je ići zatvorenih očiju, a kamo li trčati. Sigurno je više puta pao, ali to ga nije smetalo.

Nema čovjeka na ovome svijetu koji ne razmišlja o smislu svoga postojanja, o tome koja je njegova uloga u ovome svijetu.

Neki dan na jednom predavanju jedan fratar je rekao da nas Bog nije stvorio iz koristi, nije nas stvorio zbog potrebe da Ga ljubimo, nego nas je stvorio iz čiste ljubavi.

Idemo danas pokušati shvatiti da je On živ, da je osoba, da nas čuje. Idemo danas zajedno pokušati živjeti svetost, Njemu se obratiti kao prijatelju koji raširenih ruku čeka da nas zagrli. Na tebi i na meni je da svoj život stavimo u Njegove ruke, da nas On vodi.

Ivan 3, 16 nam govori:

»Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.«

Bog je prvi ljubio tebe! Ja i ti smo ljubljeni. I svaki koji u Njega vjeruje neće propasti nego ima život vječni. Ivan nije rekao da će ga imati, nego da ga ima. Kada mi blagujemo živoga Boga mi imamo život vječni, mi imamo tu radost i taj predokus neba.

Svima vam želim sretan i svet početak Nove godine!