Koračajući kroz pustinju Korizme, dolazimo do ovog Velikog dana. Na ovaj Veliki dan i nadolazeće dane dogodile su se stvari koje su promijenile čitavo čovječanstvo. Posebnu težinu i gorak okus ovih dana donosi spoznanje da su moji grijesi uzrok Njegove patnje, ali napokon sva žrtva, odricanja i suzdržavanja oslikavaju pravu smisao.

 A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. (Iv 13, 3-5)

Zamisli da si tu, u večeri u kojoj započinje Njegova muka. Zrak je težak i gorak. Sat otkucava. Osjeća se napetost. Osjećaš da se sprema nešto veliko, o čemu Učitelj dugo priča. Sjediš pored Petra koji ne dopušta da mu Učitelj opere noge, razmišljajući isto kao on. Što bi Veliki Bog uopće dotaknuo moje noge i povio se preda mnom? Zašto bi se ponizio? Znaš kako su ti noge prljave, prašnjave i blatnjave. Običaj je da sluga ili rob pere prljave noge. Otkud onda ovo? Znaš da On čisti dušu, al što će noge?

Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.«  Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge nego i ruke i glavu!« Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!«  Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«  (Iv 13, 8-11)

 I tako nakon ovog shvatiš da naš Bog ipak uzima lik sluge i postaje sličan tebi. Spustio se na našu razinu kako bi ga mogli razumjeti i slijediti. Vjerujem da sad ne želiš da ti samo noge opere, nego cijelo tijelo. Povlačimo paralelu sa Petrom. Ipak, mi ljudi volimo ići iz krajnosti u krajnost, ishitreno, ludo i ambiciozno. Ne razmišljajući i ne propitkivajući. Ne znajući da ćemo Ga izdati i zatajiti prvom prilikom. Možda svjesno, možda nesvjesno.

Slika Isusa dok pere noge učenicima uvijek me posebno doticala i intrigirala. Možemo vidjeti u svakodnevici da dosta ljudi vidi sliku Boga kao neko veliko, distancirano biće. Ali, naš Bog pere moje noge, pere moje grijehe. Naš Bog umire za mene, za tebe, za sve nas. Ljubav nad svim ljubavima pere. Ljubav koja je svinuta nad mojim nogama. Ja koja sam uzrok Njegove patnje bivam oprana Njegovom milošću.

Naš Bog nam  ostavlja slobodnu volju: izabrati dobro ili zlo. Ostavio je taj izbor i Petru i Judi i svim ljudima. Znamo da Juda izabire izdaju, i to izdaju s poljupcem. To mi je, također, bilo uvijek zanimljivo; kako se ‘poljubac’ koji univerzalno označava izlijev ljubavi, bliskosti okreće i postaje negativna stvar. Postaje i popularna fraza “poljubac izdaje”. Na neki način zlo uzima dobro i izvrće ga. I dan danas smo svjedoci takvih incidenata gdje zlo uzima ono što je sveto, dakle, često ne stvara svoje nego izokreće dobro. Nadalje, Petar, koji je tako ustrajan u namjeri da ostane vjeran Isusu, 3 puta poriče da poznaje Isusa. Za razliku od Jude, Petar se pokajao i tražio oprost. Na kraju krajeva, svi smo mi ljudi grešni. Pitanje je hoćemo li izabrati biti Petar ili Juda. Biraj kajanje i oprost. Biraj i dopusti da ti On opere i noge i grijehe. Naš Bog ne traži našu krv, već prolijeva svoju za nas i naše grijehe. Takva Ljubav nadilazi sve druge.