Početak

Dobrodošli, svi!

Kažu naši ljudi da su najteži početci bilo čega. Tako je i meni sada najteže započeti proces misli koje bih htio dijeliti s vama. Ovaj zadatak me baš „šutnuo nogom“ nazad u vrijeme srednje škole kad sam se crvenio i znojio na satu sve dok ne napravim uvod neke zadaćnice ili eseja. Tako mi je i sada samo ne znam je li zbog pisanja uvoda ili zbog tog što sjedim pod klimom. Kako god. Već ste pročitali naslov kolumne pa ću vam redom objasniti što je to tamo – vamo, gdje se to nalazi i što je točno tamo, a što je vamo.

Put do raskršća

Dok sam promišljao s kojom temom započeti pisanje pade mi na pamet da sam ja s ovim zadatkom zapravo na nekom početku, na početku ceste, kao na nekom početku putovanja. A kad misliš putovati onda moraš znati gdje si trenutno, kamo ćeš ići i s kojim ciljem. Onda mi je prirodno došlo u misli pa dobro tko bi ovo mogao uopće čitati? Pretežno mladi, odgovorio sam samome sebi. Super! Odmah sam povukao paralelnu liniju i zaključio da su i oni stalno na nekom putovanju. Cijeli naš život izgleda kao neka cesta na kojoj ćemo često susretati raskršća. Onda sam zastao i nešto kont’o, a što ako na ovaj tekst zaluta i starija čeljad? Umalo sam odustao od ovog naslova, no kasnije mi je došlo u glavu. Ne hodaju samo mladi cestama života i ne dolaze samo oni na raskršća gdje trebaju donijeti važnu odluku. Sve to doživljavaju i stariji i to možda u puno većoj mjeri. Tako da, ako pripadate ovoj drugoj životnoj skupini neka i vas, nemojte bježati!

Da nastavim misao od maloprije… Tema mi je izgledala prihvatljiva kada sam shvatio da naš život možemo usporediti s nekim putovanjem i to jako simbolično. Na početku smo prestrašeni, puni pitanja, nekada i ne poznajemo put i ne znamo što nas čeka, ali jednostavno moramo ići i moramo započeti. Ne možemo čitav život stajati na mjestu bez obzira koliko nam neko iskustvo izgledalo nepoznato i nesigurno. Mi smo stvoreni da neprestano tragamo i idemo naprijed. Sve oko nas je u neprestanom gibanju pa bi to mogla biti i neka formula za nas same. Postavlja se ključno pitanje: ‘Na koja putovanja se moramo odvažiti?’

Gdje? Što? Kako? Ne kontam!

Život je takav da nas za mnoge stvari neće ni pitati. Nema „Oš, neš? Moraš!“. Za takve situacije jednostavno moramo biti spremni. Ovdje ćemo promišljati o onim stvarima gdje mi trebamo donijeti odluku o kojoj će nam ovisiti budućnost i život. Kada smo na početku nečega novoga, one ceste i putovanja kojeg sam gore spominjao, ako smo neodlučni je li to pravi put za nas onda moramo postaviti sebi pitanja s početka kolumne. Gdje sam trenutno, kamo ja točno tim putem idem i s kojim ciljem? Je li taj cilj za mene dobar i plemenit? Još važnije od svega toga zapitati se odakle dolazi taj poticaj.

Napokon kraj „tamo – vamo“!

I tako, kada profiltriramo svoje životne mogućnosti kroz ta pitanja, možemo donijeti odluku za sebe i odabrati put kojim nam je poći. Ispočetka će ići glatko, ali ubrzo svi mi nailazimo na prve sumnje, poteškoće to jest slikovito rečeno na raskršća našega putovanja. Na tim mjestima bit će dva putokaza na kojima će pisati tamo i vamo. Jasno je da možemo odabrati samo jedan put. Koji put ćemo odabrati? Opet trebamo sve odvagati na tezulji, no uvijek pođimo putem dobra! Putovanje zna biti dugo i iscrpno, ali ako je u cilju konačno dobro za nas i za druge, onda se isplati proliti svaku kaplju znoja. Čitavo svoje vrijeme moramo držati oko na kompasu koji nam je dan unutar nas samih. Taj kompas zove se savjest. Kao što pravi kompas ne može točno pokazivati smjer ako se nalazi u blizini nekih metala, tako i naš unutarnji kompas može točno pokazati smjer samo ako je odmaknut od svega bespotrebnog što nas opterećuje. Potrebno se osloniti se na svoj kompas jer on će uvijek pokazivati u smjeru dobra, tako ćemo znati trebamo li poći tamo ili vamo ili kako god se zvala ta mjesta.

Samovježba

Ovo se ne odnosi samo na velike odluke koje trebamo donijeti u životu, nego i na svakodnevne sitnice i korake. U obiteljskim, prijateljskim, poslovnim odnosima zapitajmo se što me to potiče na tu odluku, kamo ću dospjeti s njom i koji mi je cilj! Stanimo i promislimo na raskrsnicama. Zapitajmo se svaki put ona ista pitanja prije nego što nešto zamislimo, reknemo ili učinimo. Zašto? Zato da nam bude dobro u životu.

Zato sam sebi na početku ovoga putovanja kroz tekst rekao da mi je cilj potaknuti sebe i one koji budu ovo čitali na mudrije donošenje odluka u životu. I bit će nam bolje!