Kada se približavao dan izlaska kolumne imao sam viziju o čemu ću pisati, no u zadnji tren sam se predomislio vidjevši na koji datum pada ovaj utorak u mjesecu. Osmi dan trećeg mjeseca – posvećen svim ženama. Odmah sam odložio svoju planiranu temu za drugi put, a odlučio pisati o ovom posebnom danu.

Neki će reći da je ovaj dan, Dan žena, komercijaliziran, da je odviše svjetovan, da je u neku ruku otrcan, ali ja ću reći neka ga! Probat ću reći onu stranu koja se baš ne iznosi, a pri tome se ne ponavljati za nekim. Iako će to bit teško jer je danas sigurno izašlo na tone tekstova o ženama. Neka ovaj tekst ostane negdje kao spomen svim ženama, pogotovo onim iz našeg hercegovačkog krša. A zašto se baš njima divim, čut ćete kasnije.

Čiji je svijet?

Ima jedna dobra pjesma s kojom bi mogao fino približiti kako vidim naš svijet sačinjen od muškaraca i žena. Pjesma ima finu kompoziciju što se tiče glazbe i daje dodatnu snagu tekstu uz cijelu dramatičnu izvedbu Jamesa Browna. Tekst govori kako je sve oko nas muški svijet. Na prvu izgleda kao neka oda o muškarcu i svemu onom što je on stvorio. Pjevač u početku navodi sve ono što muškarac stvara. Tako nabraja da muškarac stvara automobile s kojima se vozimo, električnu svjetlost kako ne bi bili u mraku. Dalje navodi kako muškarac pravi brodove kao što je Noa napravio arku. Muškarac misli na malenu djecu i usrećuje ih jer im izrađuje igračke te na kraju James pjeva: „Znaš da muškarac zarađuje novac?“ Sada se s pravom pitate uredu, ali kako je to pjesma o ženama? Polako, sad ću vam otkriti. Nakon ovog poduljeg nabrajanja što sve muškarac stvara u fizičkom svijetu kaže da bi sve to bilo ništa bez žene ili djevojke. Ovo „ništa“ je naglašeno u pjesmi baš onako kako i treba biti. Upravo tako naš svijet i funkcionira. Žene daju posebnu dimenziju svemu. Surov i ružan bi bio ovaj život da žene nisu baš takve kakve jesu. Bog stvara ženu Adamu kao pomoć jer je uvidio da Adam nije potpun. Vidio je da muškarci nemaju nešto jako važno, a to je suosjećajnost i toplina koju susrećemo u ženama. Žena bolje vidi i osjeća, to je psihološki dokazano i po tom su superiornije od muškaraca. Zato je ženama dana najvažnija uloga na zemlji, a to je uloga majčinstva. Ne mora to biti biološko majčinstvo jer svaka žena, svaka djevojka višestruko utječe na izgradnju svakog čovjeka. Iza svakog uspješnog čovjeka stoji žena i majka koja je puno voljela, puno trpjela i zasigurno se puno odricala.

Hercegovačkim ženama

Nije ovo tema koja mi je nova. Odavno imam divljenje prema ženama iz naših krajeva koje su od davnina pokazale koje terete i križeve mogu podnijeti. Samo one! Na način koji je njima poznat. Mislim da muškarci to ne bi uspjeli te pri svemu tome ostali uz zdrav razum i dostojan život. U prvom redu mislim na ratove kada su svoje sinove, svoje muževe i zaručnike morali pustiti na ratišta. Objesiti krunicu oko vrata, zagrliti ih, a onda samo Bog zna! Mnoge su ostale neudate i vjerne jer nisu na povratku dočekale svoje zaručnike, prije su riječ i obećanje imali veliku težinu. Onda mi opet pada na pamet velika glad u Hercegovini početkom 20. stoljeća. Gledati kako se životi djece dan za danom gase, a zatim ih poslati u drugu zemlju i vjerojatno ih više nikada vidjeti. I naše „modernije“ bake i majke su puno toga prošle. Od bolesti, neimaštine, teškog fizičkog rada pa do gubitka voljenih osoba. Sve to stoji u biografijama naših hercegovačkih žena. I ne daju se! Ponosno žive, stameno stoje ukorijenjene u dubokoj vjeri, stoje nama mlađima kao primjer i putokaz. Sve ovo se odnosi i na mlađe djevojke, ima i njih sa istim kvalitetama neka se zna.

S pravom mogu reći blago se našem narodu, blago se našim ljudima, nama muškarcima s takvim jakim ženama i djevojkama. Uistinu kako kaže pjesma: „Sve to bilo bi ništa bez žene ili djevojke!”