“Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam.” (Iv 15, 14) Ovih dana često razmišljam o prijateljstvu. O odnosu prema drugim ljudima, iskrenosti, potrebi čovjeka da bude voljen i prihvaćen od drugoga čovjeka. Tako je teško danas pronaći pravog i iskrenog prijatelja. Kako i kaže Knjiga Sirahova 6,14 – 15:

“Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita;

i tko ga je stekao našao je blago.

Pravom prijatelju nema cijene

niti se može izmjeriti njegova vrijednost.“

Prijatelj je osoba kojoj mogu vjerovati, koja se ne mora sa mnom slagati u svemu, ali treba težiti istom cilju. Postavlja se pitanje kako bi prijateljstvo trebalo izgledati? Što je važno da bi prijateljstvo bilo uspješno i plodonosno? Mislim da je u svakom odnosu između dvoje ljudi jako važna iskrenost. Uvijek je bolje reći istinu u ljubavi, kakva god ona bila, nego bilo koju, pa i najmanju laž. Sveti Augustin je jednom prilikom izrekao rečenicu koja je jako važna za prijateljstvo:

“Onaj tko je blag prema nama nije uvijek naš prijatelj, kao ni onaj tko nas ukorava, naš neprijatelj. Bolje je imati rane od prijatelja, nego varljive poljupce od neprijatelja. Bolje je voljeti sa strogošću, nego varati s blagošću.”

Kada pogledamo u ovu Augustinovu rečenicu koja bi se mogla uzeti kao definicija pravoga prijateljstva, zapitajmo se koliko smo daleko od ovoga? Na čemu gradimo odnos s drugim ljudima oko nas, je li to istina ili laž? Kakvi su temelji naših prijateljstava? Jesu li izgrađeni na blatnjavom tlu koje se urušava ili na čvrstoj stijeni koja stoji i u najvećim olujama. Sjetimo se sada koliko nas je puta netko povrijedio i koliko puta smo mi nekoga povrijedili. Kako smo se osjećali kada su nas razočarali i kako se osjećamo kada nekoga razočaramo?

“Prijateljstvo s Bogom i prijateljstvo s drugima jedna je te ista stvar. Ne možemo ih odvojiti jedno od drugoga.“ – sv. Terezija Avilska. Biti prijatelj Božji, najbolja je stvar koju možemo odabrati. Biti svjestan da je Krist najbolji čovjekov prijatelj, najveće je bogatstvo koje čovjek može primiti. On nam je zapovjedio da ljubimo jedan drugoga kao što je On nas ljubio! A kako nas je ljubio? – Ljubio nas je do smrti. Koliko god nas netko na ovome svijetu volio i ljubio rijetko tko bi položio vlastiti život za mene i za tebe. Tu je ljepota Krista prijatelja, koji za prijateljstvo s čovjekom žrtvuje sve i daje sve – daje samoga sebe. Žao mi je što je u današnjim vremenima rijetkost naći osobe koje su spremne sebe žrtvovati za druge. Postali smo toliko sebični i isprazni. Uvijek gledamo što mi možemo dobiti od drugih ljudi, umjesto da se zapitamo što ja mogu dati tim ljudima, prijateljima koje trebam ljubiti kao što je Krist mene ljubio. Kao da je vrijeme u kojem živimo i sve što nam se servira puno lažnoga sjaja za kojim današnji čovjek trči. Uzimam kao primjer Instagram vs. realnost. Bitnije nam je kako ćemo se predstaviti drugima, nego ono što stvarno jesmo. Potrošit ćemo sate i dane uređujući slike da ostavimo dobar dojam, zaboravljajući trenutke koje trebamo da uredimo u svojoj nutrini. Sve što imamo i što jesmo proizlazi iz naše nutrine. Kada se Gospa ukazala u Međugorju vidioci su ostali oduševljeni količinom ljepote kojom je ona zračila. Kada su je pitali: “Kako to da si tako lijepa?“, Njen odgovor je glasio: “Lijepa sam zato što ljubim.“ Vidimo kako i naša vanjska ljepota, zadovoljstvo sve ono naše izvanjsko, proizlazi iz ovoga nutarnjeg. Zapravo ono što je jako bitno; ako nisam prijatelj Božji, neću moći biti dobar prijatelj osobi pored sebe. Isto tako ne možeš ljubiti Boga kojeg ne vidiš, ako ne ljubiš čovjeka kojeg vidiš. Ove dvije stvari su toliko nerazdvojne, sadržane u dvije zapovjedi Ljubavi: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srećem svojim, svom dušom svojom svim umom svojim.“

“Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.”

Poradimo danas na odnosu s našim najboljim Prijateljem, s onim koji zna što je za naš život najbolje, pa će i odnosi i situacije u kojima se nalazimo biti pročišćeni, s više istine i više srca. Toliko je primjera o prijateljstvu među svecima, da bi mi trebali dani da ih navedem i opišem. Kako je danas blagdan svetoga Franje, sjetimo se jednog od tih primjera između Franje i Jakobe. Jakoba je ostala zapažena zbog svoje plemenitosti i svetosti. Ona i sv. Franjo Asiški bili su istinski prijatelji preko deset godina. Oboje, i Franjo i Jakoba, imali su veliku i snažnu ljubav prema Kristu i to je bio temelj njihova vjernog i srdačnog prijateljstva. Franjo je nju nazivao “brat Jakoba” jer je o njoj razmišljao kao o jednom od svoje braće.

Jedno je sigurno, a to je da velika i snažna Ljubav prema Kristu rezultira istinskim i čvrstim prijateljstvom.