Ostani sa mnom i onda kada se svijet vrti naopačke.
Kada teško ide i kad se puno toga ne da izgovoriti.
Kada plačem, a ne znam zašto.
Kada sam ljut i kada ne znam gdje ću.
Ostani tu.
Budi štit.
Budi mi oslonac.
Jer znaš da nemam gdje…
…nego u Tvoje tople ruke.
Primi me.
Voli me.
Čuvaj me.
Vjeruj u mene.
…i onda kada izgubim i onaj zadnji tračak nade, da sutra bolje je nego jučer.
Da neke stvari nisu bitne i da su puno više od prolaznih.
Ostani uz mene kada sam smotan i zbunjen…
…ma znaš da sam to ja.
Prihvati me.
Samo Te tražim to, da mogu biti ja.
Sretan, uplakan, tužan, ljut i ponekad bezobraznan, ali na kraju svega pun ljubavi.
Možda ne znam pokazati.
Možda se ne znam bolje izraziti.
Ali srcem pokušavam pokazati.
Pokušavam goriti ljubavlju, ljubavlju koja spašava svijet.
Koja te brani.
Koja te tješi.
Koja te hrabri.
Koja mi daje nadu da je sutra novi dan.
Novi san.
Novi početak.
Novo sunce ili kiša…
…svakako novi početak.
Kako god bilo u svemu tome, bez Tebe ne mogu.
Bez ljubavi.
Utjehe.
Povjerenja.
Ne mogu.
Oprosti, ali ne mogu i dalje ne želim…
…i nikad ne želim.
Bez Tebe, Oče.
Pišem ovo i tražim Te, tražim Te da ostaneš, a znam da nikad ne ideš.
Da si u svemu.
Ali to sve još trebam prepoznati.
Prihvatiti.
Ljubiti.
Moliti.
Poštivati…
…i ono najbitnije…
VJEROVATI.