Svakodnevno nailazimo s jedne strane na tračeve, lažne vijesti i osuđivanja. Isto tako sve te vijesti i informacije vrlo dobro znamo upotpuniti stvarima koje odgovaraju nama i trenutnoj prilici pa makar to bila samo naizgled nebitna sitnica. Dodajemo i oduzimamo pričama ono što nam odgovara. S druge strane imamo i utjerivače pravde na sve te loše postupke koji su (ili možda nisu) učinjeni. Tražimo i zazivamo (Božju) pravdu za neke i nečije postupke. Znamo reći da svakog treba sustići pravica koju zaslužuje, odnosno, pravda koju smo mu mi odredili i koja je u našem skromnom i objektivnom poimanju stvarno – pravda. Vjerujem da smo se i vi i ja nekada našli na te obje strane.
,,Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.” (Matej 7, 1-2)
Često uzimamo pravdu i osudu pod istu ruku igrajući se sudca, sve dok se ne radi o nama i o našoj situaciji. Valjda je to neka ljudska slabost gdje zaboravimo misliti na drugog i ne pokušavamo obuti njegovu obuću, nego bezosjećajno sudimo i težimo pravednosti. Nisu li to onda dvostruka mjerila i licemjerje? Kad tako čvrsto u rukama držimo (nazovi) pravdu, nemamo mjesta za milosrđe. To je zapravo čisto zauzimanje Božjeg mjesta koji jedini može suditi i koji jedini i jest Sudac. Sve je to ovako na papiru načisto i jasno, ali u praksi potpuno drugačije. A gdje li su nam na pameti ova dva retka iz Matejevog Evanđelja kada nam netko nešto (ne)učini ili kaže. U takvim nam situacijama ponekad samo fali sudački čekić i odora. A kad bi nam se barem ovaj citat samo pojavio, onako kao žarulja iznad glave prije nego kažemo i osudimo, možda bi se i usudili podvrgnuti osobno krojenim mjerama i sudovima.
Ovo bih povezala s porukom koju Isus ostavlja svetoj Faustini Kowalskoj, gdje kaže; ,,Prije nego dođem kao pravedni sudac, otvorit ću širom vrata svojega milosrđa. Tko pak ne želi proći kroz vrata milosrđa, morat će proći kroz vrata pravde.” Mislim da bi u ovom kontekstu ipak otpustili pravdu i prigrlili Božje milosrđe. Opcije koje nam Isus nudi su da nas obgrli svojim milosrđem i ljubavlju, da nam da novu šansu i oprost za grijehe ili da se suočimo s tom pravdom koju smo maločas hvalili i zazivali. Ako se već toliko opozivamo na tu pravdu, jesmo li ju spremni podnijeti? Sudeći drugima bezosjećajno po našoj pravici ne ostavljamo puno prostora za Božje milosrđe nad nama. Dapače, svojim sudom i utjerivanjem pravde valjda pokazujemo da smo i mi spremni na vrata pravde. S druge strane, ako iznova prolazimo kroz vrata Božjeg milosrđa, kako onda ne pružiti i bližnjemu razumijevanje i milosrđe koje dobivamo?
Daj nam, Bože, da nam se stvarno upali ta žarulja opomene svaki put kad bismo se našli u prilici osude, da se pojavi negdje u krajičku oka opcija tih vrata. Da se ne pravimo važni pred Tobom, koji si stvarno Najvažniji i da se ne nađemo pred zatvorenim vratima Tvoga milosrđa. Budi milosrdan nama i cijelome svijetu!