Udahni duboko… polako… i dopusti da se tvoja misao smiri.
Neka se svaki izdah pretvori u tiho zahvaljivanje, a svaki udah u poštovanje koje
nosiš u srcu.
Zastani ispred bijelog križa na Dunavu.
Pusti trenutak tišine da potraje.
To nije obična tišina to je tišina koja govori.
Govori o životima prekinutim prerano.
O snovima koji su se ugasili, ali i o onima koji sada žive umjesto njih.
Govori o gradu koji je bio ranjen, ali se nikada nije predao gdje Dunav još mirno
teče kao da pamti sve što se nekada dogodilo, ali ne izgovara ništa.. samo čuva.
Osjeti lagani vjetar koji nosi tišinu grada, tišinu koja je teža od riječi, ali ispunjena
ljubavlju prema onima koji su ga branili i onima koji ga danas podižu.
Dok stojiš tamo, dopusti srcu da se otvori.
Prisjeti se svih priča koje si čuo, svih imena, svih domova, svih obitelji.
Osjeti njihovu snagu – snagu ljudi koji su iz tame pronašli svjetlost, koji su iz
patnje stvorili dostojanstvo i iz boli zajedništvo. Osjeti zahvalnost prema svakom životu koji je stao na put obrane slobode.
Otpusti tugu, ali zadrži sjećanje.
U tišini zamisli svjetlost malu, toplu, žutu svjetlost koja se pali u tvom dlanu.
To je svjetlost sjećanja, poštovanja i ljubavi.
Polako je spusti na riječni tok, gledajući kako nježno plovi.
Ono se ne gasi.. samo putuje… kao simbol da sjećanje nikad ne nestaje, već se
prenosi, iz generacije u generaciju.
U srcu upali još jednu svjetlost dublju, jaču, topliju.
Neka ta svjetlost bude za sve obitelji koje su izgubile najdraže.
Za sve majke koje su čekale.
Za sve branitelje koji su stajali do posljednjeg trenutka.
Za sve ljude koji su vjerovali i onda kad je bilo najteže.
Sjeti se da Vukovar nije samo mjesto boli, nego i mjesto nevjerojatne snage.
Mjesto koje se ponovno izgradilo.
Mjesto koje živi.
Mjesto koje uči sve nas što znači izdržati, što znači voljeti svoj dom, i što znači biti
čovjek čak i u najtežim trenucima.
Udahni još jednom duboko.
Osjeti da nisi sam tu je cijeli narod, svi ljudi koji se prisjećaju, koji poštuju, kojinose Vukovar u srcu. Kada otvoriš oči, nosi sa sobom tu tihu snagu. Nosi dostojanstvo sjećanja.
Nosi svijest da smo danas slobodni zahvaljujući onima koji su dali sve.
Te zahvali:
Za mir.
Za slobodu.
Za sve one koji nisu tu, ali žive u sjećanju.
Za sve one koji jesu, i koji taj grad nose idalje. Ponesi zahvalnost, tiho poštovanje i svijest da sjećanje nije teret nego čast.
Neka je vječna hvala i mir svim žrtvama Vukovara.

❤️🙏🏽