Kažu kad se izgubiš trebaš se vratiti na zadnje mjesto kojeg se sjećaš. Kad si umoran vrati se izvorima na kojima crpiš snagu. Možda je danas kao nikad prije lako izgubiti kompas, izgubiti sebe u vrtlogu i utrci s vremenom. Lako je izgubiti se jer smo ostali bez cilja i ne znamo kuda hodamo. Onaj tko zna svoj cilj ne smatra se izgubljenim. On ima zvijezdu prema kojoj ide, onu koja i u najtamnijoj noći ne gubi sjaj. Sveti Franjo je bio zagledan u Nebo, izgarao i palio vatru u srcima drugih. Imao je čvrst cilj oduševljavajući i potičući druge da pođu za svojim.
„Bijaše vedra duha, blage ćudi, trijezna srca, odan kontemplaciji, neumoran u molitvi, a u svemu gorljiv.“
(Franjevački izvori, FONTES FRANCISCAN, Vijeće franjevačkih zajednica Hrvatske i BiH, Sarajevo – Zagreb 2012., str. 291.)
Svi oni koji su ostavili trag bili su zagledani, bili su oduševljeni, zaljubljeni u svoju zvijezdu. Put do cilja nije lagan i to potvrđuje stara izreka „Per aspera ad astra“, odnosno „Preko trnja do zvijezda“ ili slobodnijeg prijevoda „Od mraka u svjetlo“. Izlazak na svjetlo podrazumijeva izlaganje, susret s drugim, bližnjim. Silvije Strahimir Kranjčević u svojoj pjesmi Misao svijeta (lat. In labor erequies) donosi svoje promišljanje o zvijezdi:
„Ima vječna zvijezda zlatna – za oblacima negdje trepti,
Ne vidje je smrtno oko, samo srce za njom hlepti.“
Svaki čovjek promišlja o svom cilju ili bolje rečeno sanja snove koje želi ostvariti. Traga za pokretačem života koji će mu dati snage za svaki novi dan. Bitno je u životu pronaći svoju zvijezdu. Ili se samo podsjetiti da je ona još uvijek tu, samo čeka na naš korak. Još kao djevojčica našla sam se pred zadatkom koji je probudio to razmišljanje. U trenutcima obeshrabrenja joj se vraćam, a ona kaže:
„Dok sam bila mala nisam puno razumjela što se događa oko mene i u kakvoj okolini živim. Pošto nisam ništa razumjela, ništa me nije puno ni brinulo. Moje jedine brige su bile vezane za školu. Svaka školska godina u početku bi bila teška. Korak po korak uspjela bih je uspješno privesti kraju.
Međutim, sve više ulazim u svijet odraslih. Počinjem razumijevati svijet oko sebe. Uviđam da svijet nije bajka i da su najmanje one školske brige. Gledam u kakvom se položaju nalazi današnji svijet i vidim da srlja u veliku rupu bez dna. Vidim da je svaki dan bitka za preživljavanje. Uostalom, svatko ima neki cilj prema kojem čvrsto korača, Zvijezdu za kojom ide i zbog koje se iz dana u dan bori i živi. Dugo sam razmišljala što bi bio moj cilj i moja zvijezda vodilja. U početku sam mislila da je moj cilj upis u srednju školu, odabirom nekog budućeg zanimanja. Kako se moj upis u srednju školu približio uvidjela sam da to nije moj cilj, nego samo jedno skretanje bliže cilju. Moj cilj, moju Zvijezdu, je teško opisati riječima. Ona živi u svakom čovjeku u kojem ima ljubavi prema svome narodu, domovini, bližnjemu. U svakome tko je osjetljiv za svoje ime, za svoj narod. Mnogi mi govore, stariji i nastavnici, da se događa diskriminacija pojedinih naroda. Da iza imena demokratske države ne stoji demokracija. Zakonom zagarantirana neka načela da se ne provode. Povijest se ponavlja i sva su se ova događanja već zbivala. U tim svim ružnim događajima bilo je ljudi koji bi se pojavili kao svijetlo na kraju tunela. Oni koji su se borili za poštenje, ravnopravnost i jedinstvo. Moja želja je ići njihovim putem, za tim zvjezdicama koje su ostavile duboke tragove u povijesti čovječanstva. Znam da je teško ići njihovim putem i promijeniti svijet. Međutim, ne smatram da će se cijeli svijet promijeniti dolaskom jednog čovjeka, i ne tražim to. Dovoljno je promijeniti sebe i svoj pogled na svijet. Početi od svog učenja, ponašanja, odnosa prema starijima, poštivanju, radu, ispravljanju svojih grešaka,… Kada promijenimo sebe uvidjet ćemo da se i svijet mijenja na bolje, da je bolji nama i ljudima koji žive s nama.
U meni plamti žarka želja poći za Zvijezdom, koja drži sve zvjezdice na okupu. Za onom Zvijezdom koja je putokaz prema boljem sutra. Kao što nas na kraju svakog tunela čeka svijetlo, iza svake kiše duga, tako nas u bliskoj budućnosti čeka bolje sutra. Mnogi su pošli za svojom Zvijezdom i nisu došli do nje, a mnogi su učinili i više od zvijezda.”